Najavljena u okviru programa “Urbana provokacija”, dogodila se neznatno kasnije – premijerna promocija prve jugoslovenske ilustrovane rock enciklopedije održana je prošlog četvrtka u zrenjaninskom pozorišnom klubu “Zeleno zvono”. Datum 12. mart i povod okupljanja koji će sigurno ostati zabeležen krupnim slovima u letopisima domaće urbane kulture, doveli su u Zrenjanin i primerene goste – autora Petra Janjatovića, legendu rock kritike Dragana Kremera i jednog od muzičara zastupljenih u enciklopediji – Nikolu Čuturila Čuturu. Vlada Divljan ljubazno se izvinio zbog nedolaska.

Auditorijum – izuzetno brojan. U prostranom klubu tražilo se mesto više za stajanje, a među prisutnima viđeni su i Cane (“Partibrejkers”), Mumin (“Love Hunters”), Sale (“Instant Karma”), Nikola (“Oružjem protivu otmičara”)… Ilustrovana “YU rock enciklopedija” u Zrenjanin je stigla bukvalno “vruća”, svega dva dana po izlasku iz štamparije. Domaći rokenrol tako je, posle nekoliko neuspelih pokušaja, najzad dobio pravu, referentnu pisanu istoriju.

Petar Janjatović je aktivno pisao enciklopediju gotovo tri godine, pošto je prethodno “prekopao” sve muzičke časopise i publikacije izdavane na prostorima ex-Jugoslavije, od 1960. godine do danas. Rezultat toga jeste 349 enciklopedijskih jedinica, oko 400 fotografija i 700 ličnosti čija se imena u knjizi pominju.

Za 150 jedinica nije bilo dileme – rekao je Janjatović – To su grupe ili pojedinci koji se u jednoj ovakvoj knjizi moraju naći po bilo kojim kriterijumima. Ostatak je svrstan prema mojim ličnim afinitetima, na šta sam smatrao da kao autor imam pravo, a kriterijumi koje sam primenjivao bili su, pre svih, kvalitet i tiraži, a potom emocije. Bila je tu još jedna nijansa kriterijuma – ako se neka grupa nije nikada pojavila u pojedinim specijalizovanim muzičkim novinama, ona nikako nije zaslužila da se nađe u knjizi. Oko 4/5 zastupljenih na stranicama knjige, rađene bibliografski, po svetskim enciklopedijskim principima, pripada periodu u kojem nam je domovina bila SFRJ. Oko 50 sastava afirmaciju je steklo u SRJ, dok su u posebnom delu obrađeni sastavi o kojima nije bilo dovoljno podataka ili su žanrovski malo “pomereni”. Nije uvek bilo lako svrstati nekoga u rokenrol, a zaslužio je po mnogo čemu da se u ovom društvu nađe.

Nikola Čuturilo – Čutura stigao je iz Londona, sa snimanja novog albuma “Lična karta”. Upravo ovaj podatak “zabeležen” je u enciklopediji kao “najsvežiji”. Istakavši da će knjiga imati velikog odjeka i van naših granica, Čutura se, u šali, proglasio “borcem i revolucionarom”, jer su enciklopedije, uglavnom, za njih do sada pravljene. Sada je izvesno da je i rokenrol na ovim prostorima ozbiljna stvar, čim je zavredeo ovakvo predstavljanje.

Voditelj Kremer, u svom poznatom maniru, ispričao je asocijativnu storiju o potrebi spašavanja nekih rokenrol pojava od zaborava. Nakon temeljnog ćišćenja jednog beogradskog zida i skidanja debelog sloja godinama lepljenih raznoraznih plakata, jednog preko drugog, kao poslednji, već gotovo srastao sa zidom, ukazao se plakat koji je najavljivao prvi solistički koncert niške grupe “Daltoni” – u jesen 1967. godine.

Istorija se sa zida preselila u knjigu, uz podatak već dostojan respekta – rokenrol je ovde prisutan više od tri ipo decenije. Neko bi rekao – najbolje godine. Na kraju razgovora Kremer je pozvao prisutne da pozdrave domaćine zastupljene u enciklopediji – zrenjaninske bendove: “Oružjem protivu otmičara”, “Instant Karma”, “Gluve kučke” i “Panta šiklja nafta”.

Ova promocija, uz mnoga dosadašnja “sočinjenija” Pozorišnog kluba “Zeleno zvono”, na direktan je način uvrstila i popularno zrenjaninsko stecište svih generacija i njenog menadžera Branislava Gutu Grubačkog u nezaobilazni deo urbane domaće rokenrol i žanrovski bliske mu kulture. Potvrda ovoga stigla je svega tri dana po gostovanju Janjatovića, Kremera i Čuture – u nedelju su u klubu nastupili “Orthodox Celts”, još jedna atrakcija, a da se Zrenjaninci nisu potpuno “ohladili” ni od upečatljivog nastupa subotičkog virtuoza na violini Lajka Feliksa. Poruka koja stiže odavde jasna je – ubeležite katkad Zrenjanin kao destinaciju svojih putešestvija.

Miodrag Grubački
(“Nezavisni”, 20. mart 1998.)